Osnovna škola Gornje Vrapče Zagreb

Intervju s  profesoricom Ivanom  Klarić 

Klara Radić: Zašto ste htjeli postati profesorica vjeronauka?

Profesorica: Htjela sam postati prof.vjeronauka jer je to predmet gdje su djeca otvorena i može se razgovarati o svemu, želim poticati djecu na dobrotu.

Mario Nagrajsalović: Koje vam je najdraže jelo?

Profesorica: Krem juha od poriluka i domaći kruh

Ivan Plehan: Jesmo li mi (5a) dobar razred?

Profesorica: Još vas upoznajem, ali čini se da jeste.

Filip Lončarić: Je li vam učiteljski posao ispunio očekivanja?

Profesorica: Da.

Vid Prpić:  Koje vam je omiljeno piće?

Profesorica: Kava s mlijekom.

Grga Borac: Mislite li da ste strogi?

Profesorica: Ne.

Marija Hibšer: Hoćete li biti strogi prema onima koji zaborave zadaće?

Profesorica:  Da, ali ne previše.

Lovro Hibšer: Da li ćete biti strogi prema onima koji zaborave pribor ?

Profesorica:  Da, ali ne previše.

Luka Vrtarić: Volite li više davati testove ili pitati?

Profesorica:  Pitati.

Josipa Prskalo: Kakve ste imali ocjene iz vjerunauka?

Profesorica: Kada sam ja išla u školu nije bilo vjeronauka,zapravo samo u crkvi, bez ocjena.

Ivana Egić: Jeste kao dijete razmišljali o tome da postanete  profesorica vjeronauka?

Profesorica: Ne, htjela sam biti prof. hrvatskog – dosta slično.

Lorena Činčurak: Jeste li kao dijete voljeli školu?

Profesorica: Voljela sam hrvatski i engleski, tjelesni baš i ne.

Ivan Bručić Matic: Je li vam teško dolaziti u školu i učiti djecu cijeli dan uz malo dijete?

Profesorica: Malo sam pospana, ali veselim se svakom novom danu.

Matija Majer: Volite li svoj posao?

Profesorica: Jako!